Hercegovački novaci na Brdu ukazanja

U srijedu 17. srpnja 2024. god., u večernjim satima, osmorica novaka predvođeni meštrom fra Ivanom Landekom ml. zaputili su se prema Međugorju, kako bi ovu godinu koja je pred nama predali u ruke Nebeske Majke Marije i zatražili Njen zagovor. Prvi izlazak iz kuće novicijata, našega samostana na Humcu, u habitima, u rodnome mjestu, bio je jako čudan, kao neki san. Hodaš prema Brdu ukazanja, a kao da to nisi ti, gledaš sva ona mjesta, gdje si kao dijete bezbrižno zalazio, gdje si sa svojim prijateljima upijao zrake vrućeg hercegovačkog sunca, i gdje te šibala hladna hercegovačka bura, sto stvari ti je tada prolazilo kroz glavu. No, slijediti sv. Franju, na ovakav način, nisam mogao ni zamisliti. Gledajući iz ove perspektive, odrastajući u mjestu natopljenom Božjom milošću, drugačije nije mogli ni biti.

Uspinjući se kamenom stazom, koju su oblikovale suze i znoj, bose i obuvene noge milijuna hodočasnika, i mi smo utkali dio sebe, te s krunicama u rukama, moleći radosna otajstva Gospine krunice, došli do središta, do kipa Kraljice mira. Kleknuvši pred Majku, u tišini i sabranosti, svaki za sebe, upućivao joj je svoje zahvale i molbe, predajući u Njene ruke svoj život, svoj redovnički put, svoju obitelji i prijatelje, svoju braću… "Svome Sinu nas povedi", bila je misao koja mi je nadošla, jer zbog toga i jesmo ovdje i dišemo za to, za vječni život! Težak je to put. Da, težak, ako koračaš sam. No s Gospodinom ništa nije teško, ako se pouzdamo u Njega i cijeli Mu se prepustimo, što mi je još jednom i sam Gospodin posvjedočio upravo te večeri.

Kao što napisah, prvi izlazak iz samostana u habitu, prvo uspinjanje i silazak s brda. Noć oko tebe, mrak, a jedino slabašno svijetlo, dopiralo je od rasvjete postavljenje uz postaje. Strah kako ćemo sići, i malo zanovijetanje zašto nismo išli zarana dok se vidi, otklonila je misao: "Pouzdaj se i predaj Gospodinu, neka se On pobrine i neka te vodi". Mnogo puta sam se uspeo ovom hodočasničkom stazom, ali nikada ovako brzo, lako, mirno i sigurno. Stoga, čitaoče, kada misliš da nešto ne možeš ili te obuzme strah, prepusti se Ocu, neka te On vodi, a kada tvoj život obuzme tjeskoba i tama, uzmi krunicu u ruke i neka ti otajstva budu svjetla koja vode do "sigurne luke"!

fra Andrija Šego