Prijepodne molili, popodne učili

U utorak, 25. ožujka 2025. godine, na svetkovinu Navještenja Gospodnjega (Blagovijesti) proslavili smo dvije svete mise koje je u 7 i u 10 sati u samostanskoj crkvi sv. Petra i Pavla (Livno – Gorica) predvodio fra Marko Jukić, II. meštar (domeštar) novaka Bosne Srebrene u koncelebraciji sa samostanskim bratstvom. U svojoj propovijedi fra Marko je naglasio važnost ove svetkovine za nas kršćane: ''Riječ Božja dolazi na svijet kao Bog, a Marijina riječ ga prihvaća u ime čovjeka. I to je Radosna vijest! To je vijest kao kada u ratu nastupi mir koji se svijetom proširi i odjekne. Ovim događajem započeo je bolji svijet koji se po Kristovu duhu mijenja na bolje.'' Misno slavlje svojim pjevanjem uljepšali su članovi samostanskog zbora pod ravnanjem gospođe Ilirije Popović zajedno s novacima.

Toga istoga dana u popodnevnim satima domeštar fra Marko je organizirao – kako je on to sam nazvao – terensku nastavu.

U želji da nam pobliže objasni nastanak nekih filijala i kapela na području Livna, krenuli smo na put. Tako smo se skupa s meštrom fra Zdenkom Frljićem i domeštrom fra Markom polako uputili prema sljedećim destinacijama.

Prvo smo posjetili filijalnu crkvu sv. Franje koja se nalazi u Priluci, a koja se svojim kamenim pročeljem savršeno uklapa u okolni livanjski krajolik. Ta je crkva zanimljiva po svom mozaiku koji je rad hrvatskog slikara Josipa Biffela, a na kojem je prikazano kamenovanje sv. Stjepana čiji lik aludira na Krista.

Nakon Priluke uputili smo se u Donje Rujane (Lištani) gdje nas je dočekao gospodin Stipe Perić koji nas je proveo kroz spomen-kapelu te nam ispričao sudbinu stradanja ljudi tijekom posljednjeg rata na tome području. Zanimljivost ove kapele je ta što je sagrađena na mjestu nekadašnjeg rova gdje se ujedno nalazila i granica u II. svjetskom ratu. Inicijator izgradnje ove spomen-kapele bio je vlč. Adolf Višaticki. Osim svoje povijesne važnosti kapela sadrži i umjetničku kvalitetu. Naime, u njoj se nalaze radovi hrvatskog slikara Ivice Šiške, a među njima su freske sv. Juraja, Golgote i Uskrsnuća te postaje puta križa. Također se u kapeli nalazi i 15 kamenih ploča koje simboliziraju 15 postaja puta križa, a na kojima su uklesana imena 332 poginulih osoba među kojima je nekoliko svećenika, redovnika i redovnica. Među njima je i fra Alojzije Atlija, bosanski franjevac i glazbenik čija skladba 'Velik je Gospod Bog' još uvijek odjekuje našim crkvama. Zahvalivši se gospodinu Stipi na izdvojenom vremenu i na par razlomljenih riječi uputili smo se prema Čelebiću.

Na putu prema Čelebiću zaustavio nas je prizor parkiranog tenka T-55 izloženog kraj ceste. Tu smo se kratko zaustavili i napravili par fotografija, a zatim nastavili dalje. Stigavši do kapele i groblja blaženog Alojzija Stepinca oduševio nas je prizor male kapele izgrađene u staro-hrvatskom stilu, a ušavši unutra, svjetlost koja se probijala kroz vitraje bila je očaravajuća. Sama kapela je spomenik jer je u obliku stećka.

Nedaleko od Čelebića svratili smo i u kapelu sv. Nikole Tavelića koja se nalazi u Kovačićima, nakon koje smo se uputili u župu rođenja Blažene Djevice Marije – Ljubunčić. Tamo nas je dočekao župnik fra Mario Jelić zajedno s kapelanom fra Stjepanom Orkićem i sestrom franjevkom Sarom Miloloža koja nas je i ovaj put, kao i uvijek, dočekala raširenih ruku – topli uštipci i oval meze. U crkvi nam je domeštar ispričao ponešto o povijesti njene izgradnje te zanimljivu informaciju o slici livanjskog slikara Gabrijela Jurkića, koja se nalazi u crkvi a koja nosi naziv 'Gospa od zdravlja'. Naime, njoj su se mnoge generacije utjecale te prosile milost za zdravlje i ozdravljenje. Zahvalivši domaćinima u Ljubunčiću na lijepom gostoprimstvu, ostalo je samo još jedno mjesto za posjet prije povratka u samostan.

Naša posljednja točka bila je u Žiroviću, mjestu poznatom po jednom događaju, mjestu poznatom po jednom posebnom čovjeku – fra Lovri Karauli, gdje se trenutno gradi crkva na otvorenom njemu u čast.

Zahvaljujemo našem domeštru fra Marku na izdvojenom vremenu, trudu i strpljenju. Zahvaljujući njemu i potaknuti njegovim mislima shvatili smo sljedeće: Ako živimo u vrijeme mira, to je nešto za što možemo i moramo biti zahvalni. Iako je mir teško održati, svakodnevni život bez rata i nasilja daje nam priliku da gradimo bolju budućnost. Imena na spomenicima podsjećaju nas na hrabrost i volju onih koji brane svoje ideale, domovinu, obitelj i prijatelje. Zahvalni smo na njihovoj žrtvi, jer zahvaljujući njoj živimo u boljoj i slobodnijoj stvarnosti.

Tekst: fra Marko Spajić

Fotografije: fra Marin Mamić