Osamdesetak braće okupilo se na Širokom Brijegu
Već tradicionalno Hercegovačka franjevačka provincija o blagdanu Svih svetih franjevačkog reda 29. 11. svake godine slavi „Kapitul na rogožinama“ u samostanu Uznesenja Blažene Djevice Marije na Širokom Brijegu. Kapitul na rogožinama postoji u franjevačkoj tradiciji po primjeru na susret (kapitul) sazvan od svetog Franje, pet godina prije njegove smrti 1221. godine kad je prisustvovalo oko 5000 braće. Bio je to prvi generalni kapitul svih franjevaca, koji se zove „Kapitul na rogožinama“ jer su fratri zbog nedostatka mjesta spavali na ledini, na prostiraču od rogoza. Ove godine na kapitulu je bilo prisutno oko 80 fratara. Kapitul je započeo molitvom Trećeg časa. Nakon molitve uslijedilo je predavanje fra Alojzija Slavka Anđelića u kojem nam je pobliže opisao Franjin put do ''Rana'' kao uzor redovništva.
Između ostaloga fra Alojzije je napomenuo: „Tako je sveti Franjo čineći sve kako bi dopustio Božjoj ljubavi da ga svega obuzme, postao forma minorum – uzor Manje braće. Postao je speculum perfectionis – ogledalo savršenstva. Svojim načinom života, sveti Franjo je doista postao otac – onaj koji nam vremenski prethodi i koji nam daje život – išao je prije nas, probijao nam put, a u nasljeđe nam ostavio život. (…) Kroz povijest se redovnički stalež u Crkvi nazivao staležom savršenstva. Danas se od toga naziva zazire, tobože, iz naše poniznosti. Ipak mi se čini da primjeri života mnogih redovnika i redovnica više upućuju na to da se ovaj naziv izbjegava iz osrednjosti, površnosti i duhovne lijenosti, a ne iz poniznosti. Savršenstvo o kojemu govorimo, nije naš uspjeh, nego dopuštanje njegovoj ljubavi da nas usavršuje. U razumijevanju ovoga nam može pomoći ona zgoda kad je brat Maseo pitao svetoga Franju zašto baš za njim hrle toliki ljudi. Franjo je odgovorio: [Gospodinove] najsvetije oči nisu našle na zemlji među grešnicima nevrednijeg, nedostojnijeg i većeg grešnika od mene. (...) Zato je mene izabrao da postidi plemstvo, oholost i jakost, ljepotu i mudrost ovoga svijeta, kako bi svi upoznali da svaka krepost, jakost i dobrota dolazi od njega, a ne od stvorova i da se nitko ne može hvaliti svojim djelima, već ako se tko hvali, neka se hvali u Gospodinu, kome pripada svaka čast i hvala na sve vijeke. (FI, 1483). Dakle, živjeti u staležu savršenstva znači u svojoj malenosti dopustiti Gospodinu da na nama pokazuje savršenstvo svoje ljubavi i tako biti svjetlo svima drugima, cijeloj Crkvi.”
Poslije predavanja provincijal fra Jozo Grbeš iznio je braći izvješće o stanju Provincije. Kapitul je završio slavljem svete mise i bratskim druženjem, svetu misu je predslavio provincijal, a liturgiju i pjevanje animirali su novaci i postulanati.
fra Mate Tadić