Nakon dvogodišnje pauze novaci Bosne Srebrene ponovno na Gorici

 

U subotu, 13. srpnja 2024. godine, u crkvi svete Ane u Domaljevcu pod svetom misom u 11 sati pet je postulanata obuklo franjevački habit. U novicijat Franjevačke provincije Bosne Srebrene pristupili su: fra Ilija Bilanović iz Glamoča, fra Marko Spajić iz Žepča, fra Anto Ćošković iz Domaljevca, fra Marin Mamić iz Bile kraj Livna i fra Luka Grubešić iz Fojnice.

 

Dobrodošlicu novacima i onima koji su ih došli podržati izrazio je župnik fra Anto Pušeljić. Sveto misno slavlje predslavio je mnogopoštovani otac provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić uz koncelebraciju četrdesetak svećenika.

 

Nakon otpjevanog evanđelja, uslijedio je obred oblačenja. Svi su postulanti izrekli svoje: „Evo me!“ na prozivku dotadašnjeg meštra fra Marka Ešegovića koji je ukratko predstavio svakoga kandidata za novicijat. Potom je meštar novaka fra Zdenko Frljić blagoslovio habite i podijelio ih svakom novaku, a svećenici su im pomogli pri oblačenju.

 

Fra Zdravko je u svojoj homiliji potaknuo novake u njihovoj težnji za posvećenim životom, a posebno je izrazio kako je biti fratar u suvremenom svijetu ogroman privilegij. Izrazio je veliku radost što su novaci prepoznali svoje pozive bez obzira na kušnje koje dolaze s raznih strana te se nada kako će njihov primjer uroditi nova zvanja.

 

Poslije svetog misnog slavlja, uslijedilo je zajedničko fotografiranje. Slavlje se nastavilo na trijemu crkve uz radosnu pjesmu, ples i glazbu. Zajedničkim ručkom u dvorani novaci su se oprostili od svojih obitelji te su se zaputili prema Livnu gdje će u Franjevačkom samostanu svetog Petra i Pavla na Gorici provesti svoju godinu kušnje. Tamo će se uz meštra fra Zdenka i domeštra fra Marka Jukića dalje razvijati u duhu svetog Franje.

 

Tekst: fra Anto Ćošković

Fotografije: Foto Studio VIP - Orašje

 

Značaj postulature i novicijata

u redovničkoj formaciji

 

Svaki redovnik u svojoj formaciji prolazi kroz nekoliko etapa koje ga jačaju i usmjeravaju k potpunom ispunjenju poziva. Na taj način Crkva i redovi omogućavaju postupno prelaženje iz svjetovnog života u posvećeni. Kandidati tako dobivaju priliku upoznati sebe i red kojem žele služiti kao što i njih upoznaje zajednica te ih na prilagođen način uči i odgaja u vjeri.

 

Sve donedavno u našoj franjevačkoj zajednici svaki mladić koji je odlučio ući u Red manje braće Franjevačke provincije Bosne Srebrene morao je proći kroz sjemenište i novicijat. No, otkako se posljednjih godina u zrelijoj dobi donose ozbiljne odluke tako se i smanjio broj sjemeništaraca. Postalo je vidljivo da su brojni mladići sa završenom srednjom ili višom stručnom spremom tražili od Uprave Provincije da ih se primi u fratre. Na taj je način ojačala postulatura kao odgovor na suvremene prilike.

Postulatura je uvedena kasnije od sjemeništa i novicijata te zbog svojeg specifičnog ustrojstva čak i danas izaziva zabunu. Mnogi ne razumiju razliku između postulature i novicijata što otežava ispunjenje zadaće formacije. Stoga je jako važno objasniti oba stupnja i pridati im zasluženu važnost.

 

Riječ 'Postulatura' dolazi od latinske riječi postulature što znači zahtijevati, tražiti. Ona je u svojem poretku na razini sjemeništa, odnosno prva je u osposobljavanju budućih redovnika. Svi mladići koji žele postati fratri, a završili su srednju školu ili fakultet te su duhovno, psihički i fizički sposobni i nisu u bračnom stanju mogu pristupiti postulaturi. Prema Generalnim statutima Reda manje braće, postulaturu vodi magister odnosno meštar. Traje godinu dana, najviše dvije, a raspored je sličan kao i u sjemeništu. Postulanti žive u samostanu zajedno s fratrima te pohađaju nastavu usmjerenu na učenje ponajprije vjeronauka a potom i jezika i glazbe. Mladići se uče raznim umijećima kroz fizički rad zajedno s redovnicima. Imaju odmore kao i sjemeništarci, dolaze kućama i posjećuju obitelji. Velik stupanj slobode koji postulatura sadrži daje svakom postulantu priliku da uvidi da je li spreman na ulazak u Red, želi li slijediti Krista koracima svetog Franje i postepeno otkriti ljepotu Božjeg poziva. Ako sâm kandidat smatra da želi ići dalje i ako ga u tome podržava i zajednica tada je spreman obući habit i time stupiti u godinu novicijata.

 

Novicijat se također naziva i godina kušnje. To je intenzivno razdoblje u kojem se novaci obučeni u habite uče obvezama redovnika. Meštar ih nadgleda te im pomaže i vodi ih kako bi na kraju godine dostojno primili prve privremene zavjete i time postali punopravni članovi Reda. Od novaka se očekuje ozbiljnost u vladanju, intelektualni a i duhovni rad na sebi. Nema napuštanja kuće novicijata. Za svakog je novaka važno da osluškuje svoj poziv poslušan naredbama nadređenih. U poslušnosti, siromaštvu i čistoći već polako sadi ono što će sazrjeti u plod i biti na korist široj zajednici. Ustrojstvo novicijata određuju Generalne konstitucije, Generalni statuti i partikularni statuti koje novaci zajedno s franjevačkom duhovnošću proučavaju za vrijeme novicijata. Zbog udaljenosti od rodbine, a svakodnevnim kontaktom s ostalom braćom u samostanu, novaci grade svoju samostalnost od kraja od kojeg potiču i zbližavaju se s Redom. Mir u kojem žive daje im prostora da dublje urone u otajstva svete majke Crkve.

 

Naposljetku, važno je istaknuti da su i postulatura i novicijat prijeko potrebni u formaciji. Svaka etapa u razvoju posvećenog života sadrži svoje vrline koje obogaćuju svakog budućeg redovnika. Blagoslov ih je istraživati i uranjati u njihovu dubinu i time graditi sebe po uzoru na svetoga Franju.