Značaj postulature i novicijata

u redovničkoj formaciji

Svaki redovnik u svojoj formaciji prolazi kroz nekoliko etapa koje ga jačaju i usmjeravaju k potpunom ispunjenju poziva. Na taj način Crkva i redovi omogućavaju postupno prelaženje iz svjetovnog života u posvećeni. Kandidati tako dobivaju priliku upoznati sebe i red kojem žele služiti kao što i njih upoznaje zajednica te ih na prilagođen način uči i odgaja u vjeri.

Sve donedavno u našoj franjevačkoj zajednici svaki mladić koji je odlučio ući u Red manje braće Franjevačke provincije Bosne Srebrene morao je proći kroz sjemenište i novicijat. No, otkako se posljednjih godina u zrelijoj dobi donose ozbiljne odluke tako se i smanjio broj sjemeništaraca. Postalo je vidljivo da su brojni mladići sa završenom srednjom ili višom stručnom spremom tražili od Uprave Provincije da ih se primi u fratre. Na taj je način ojačala postulatura kao odgovor na suvremene prilike.

Postulatura je uvedena kasnije od sjemeništa i novicijata te zbog svojeg specifičnog ustrojstva čak i danas izaziva zabunu. Mnogi ne razumiju razliku između postulature i novicijata što otežava ispunjenje zadaće formacije. Stoga je jako važno objasniti oba stupnja i pridati im zasluženu važnost.

Riječ 'Postulatura' dolazi od latinske riječi postulature što znači zahtijevati, tražiti. Ona je u svojem poretku na razini sjemeništa, odnosno prva je u osposobljavanju budućih redovnika. Svi mladići koji žele postati fratri, a završili su srednju školu ili fakultet te su duhovno, psihički i fizički sposobni i nisu u bračnom stanju mogu pristupiti postulaturi. Prema Generalnim statutima Reda manje braće, postulaturu vodi magister odnosno meštar. Traje godinu dana, najviše dvije, a raspored je sličan kao i u sjemeništu. Postulanti žive u samostanu zajedno s fratrima te pohađaju nastavu usmjerenu na učenje ponajprije vjeronauka a potom i jezika i glazbe. Mladići se uče raznim umijećima kroz fizički rad zajedno s redovnicima. Imaju odmore kao i sjemeništarci, dolaze kućama i posjećuju obitelji. Velik stupanj slobode koji postulatura sadrži daje svakom postulantu priliku da uvidi da je li spreman na ulazak u Red, želi li slijediti Krista koracima svetog Franje i postepeno otkriti ljepotu Božjeg poziva. Ako sâm kandidat smatra da želi ići dalje i ako ga u tome podržava i zajednica tada je spreman obući habit i time stupiti u godinu novicijata.

Novicijat se također naziva i godina kušnje. To je intenzivno razdoblje u kojem se novaci obučeni u habite uče obvezama redovnika. Meštar ih nadgleda te im pomaže i vodi ih kako bi na kraju godine dostojno primili prve privremene zavjete i time postali punopravni članovi Reda. Od novaka se očekuje ozbiljnost u vladanju, intelektualni a i duhovni rad na sebi. Nema napuštanja kuće novicijata. Za svakog je novaka važno da osluškuje svoj poziv poslušan naredbama nadređenih. U poslušnosti, siromaštvu i čistoći već polako sadi ono što će sazrjeti u plod i biti na korist široj zajednici. Ustrojstvo novicijata određuju Generalne konstitucije, Generalni statuti i partikularni statuti koje novaci zajedno s franjevačkom duhovnošću proučavaju za vrijeme novicijata. Zbog udaljenosti od rodbine, a svakodnevnim kontaktom s ostalom braćom u samostanu, novaci grade svoju samostalnost od kraja od kojeg potiču i zbližavaju se s Redom. Mir u kojem žive daje im prostora da dublje urone u otajstva svete majke Crkve.

Naposljetku, važno je istaknuti da su i postulatura i novicijat prijeko potrebni u formaciji. Svaka etapa u razvoju posvećenog života sadrži svoje vrline koje obogaćuju svakog budućeg redovnika. Blagoslov ih je istraživati i uranjati u njihovu dubinu i time graditi sebe po uzoru na svetoga Franju.