Oblačenje novaka, primanje u postulaturu i prvo zavjetovanje
Oblačenje novaka
Dana 26. kolovoza 2022. na Trsatu su se okupila brojna braće iz Slovenske franjevačke provincije svetoga Križa te Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda. Razlog ovog međunarodnog susreta bilo je oblačenje trojice novaka i ujedno početak nove novicijatske godine. Redovnički habit obukli su: fra Andraž Gorenc i fra Filip Mlinar iz Ljubljane te fra Ivan Fićković iz Požege.
U 16 sati zajedno s pristiglim gostima, prije svega rodbinom i prijateljima novih novaka, započeo je obred oblačenja u bazilici Majke Božje Trsatske. Obred je predvodio provincijal fra Milan Krišto, a uz njega je bio i slovenski provincijal fra Marjan Čuden te magister novaka fra Ivan Miklenić i novi vicemagister fra Gabrijel Bošnjak.
Nakon fra Milanovog uvodnog pozdrava magister fra Ivan je prozvao kandidate za novicijat koji su svojim „Evo me!“ ponovo potvrdili svoju želju da nasljeduju Isusa Krista po uzoru na svetoga Franju. Potom je fra Gabrijel pročitao odlomak iz životopisa sv. Franje od fra Tome Čelanskog. Postulant Ivan je pročitao ulomak iz Djela apostolskih o tome kako se prva Crkva držala zajedno te da im sve bijaše zajedničko, a postulanti Andraž i Filip su čitali naizmjenice psalam dok su svi okupljeni ponavljali anftionu: „Glej, prihajam, da spolnim tvojo voljo Gospod“. Evanđelje su navijestili provincijali fra Milan i fra Marjan, svatko na svome jeziku.
U propovijedi koja je uslijedila, fra Marjan je naglasio kako habit koji novaci oblače treba njima i drugima svjedočiti kako su se odlučili za Krista. Uz to, habit su nosili brojni svetci i mučenici što govori kako je to odijelo sveto. Dodao je i kako je redovnički poziv Božji dar i da, ako se habit nositi na silu, to nije dobro, već se treba radovati tome što nas Bog poziva, kao i tome što smo mu se odazvali. Fra Marjan je pozvao najmlađu braću u redovništvu da se nauče graditi bratstvo dobrim odnosima, te da se uvijek trude druge gledati boljima nego same sebe. I na samom je koncu pozvao mladu subraću da gaje osobitu pobožnost prema Majci Božjoj, održavaju unutarnju gorljivost srca i budu veseli novaci.
Po završetku propovijedi uslijedio je blagoslov habita i samo oblačenje. Nakon oblačenja sva prisutna braća su bratski pozdravila najmlađu braću i poželjeli im mir i ustrajnost. Potom je uslijedio završni blagoslov te zajedničko fotografiranje. Kako i priliči, svoje druženje su nakon obreda oblačenja nastavili u samostanskoj blagovaonici, u obiteljskom ugođaju oko zajedničkog stola.
Primanje u postulaturu
No to nije bio završetak slavlja toga dana. Navečer u 20 sati braća su se ponovo okupila u bazilici uz pojačanje fratara iz Franjevačke provincije svetog Jeronima u Dalmaciji i Istri. Razlog je bio primanje u postulaturu Šimuna Benedikta Kopričaneca, Ante Žulja i Borisa Ćope. Obred primanja je predvodio provincijal fra Milan Krišto, a uz njega su bili i zadarski provincijal fra Tomislav Šanko te magistar postulanata fra Marin Grbešić.
Prvi zavjeti novaka
Sutradan, 27. kolovoza, su na misi u 15 sati svoje prve redovničke zavjete dali „stari“ novaci. Svoj „Evo me!“ izrekli su fra Danko Mihovilović iz Karlovca, fra Teo Knežević iz Virovitice, fra Loris Pilav iz Zagreba, fra Antonio Bašić iz Rijeke i fra Domen Iljaš iz Ljubljane. Sv. misu je predslavio provincijal fra Milan Krišto, dok su uz njega koncelebrirali provincijali fra Marjan Čuden i fra Tomislav Šanko te magistri novaka iz sve tri provincije i ostala braća iz triju provincija.
Kako su zavjetovanici iz triju provincija i dvije države, bilo je prikladno podijeliti homiliju na dva propovjednika. U prvom dijelu je zadarski provincijal fra Tomislav govorio o tome kako je uvijek potrebno nešto pustiti u svome životu za veće stvari koje su ispred nas, a kada to učinimo dolazi Božji blagoslov na nas. Uz to je pozvao sve okupljene da se prisjete življenja u skrovitosti i da budu zaljubljeni u Krista. Zatim je slovenski provincijal fra Marjan rekao kako se na slovenskom za zavjete kaže obljub, što dolazi od riječi ljubav. Upravo radi toga je jasno zašto zavjetovanici daju svoje prve zavjete zbog ljubavi. Oni su spoznali i upoznali Boga kao ljubav, te živeći kroz zavjete žele odgovoriti na tu beskrajnu Božju ljubav.
Po završetku svete mise, nahranjeni Kristovom riječju i tijelom, svi su se premjestili u samostansku blagovaonicu na tjelesnu okrjepu te i tako proslavili prve zavjete braće.
fra Ivan Fićković