Novaci na znanstvenom simpoziju

Dana 27. rujna 2022., još puni dojmova od susreta novaka u Sloveniji, fra Filip Mlinar i ja smo se zaputili u Dvoranu Nadbiskupijskog doma. Razlog našega odlaska je bio znanstveni simpoziji „Život i djelo Službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić“. Mene je, a vjerujem i fra Filipa, odlazak na taj simpoziji potaknula čista znatiželja jer od kada sam došao u Rijeku više sam puta čuo to ime, a nisam znao tko je to zapravo.

Na početku simpozija je sestra Dobroslava Mlakić, vrhovna glavarica Družbe sestara Presvetog Srca Isusovog, iznijela osnovne biografske podatke Marije Krucifikse i već tu nas oduševila njena veličina. Od njenih početaka u Franjevačkom svjetovnom redu na Trsatu, preko boravka u Trstu, te na kraju povratka u Rijeku, pokretanjem vlastite družbe i podnošenju svih problema, nametnula se kao primjer zauzete vjernice koje je živjela u svijetu, ali nije bila od svijeta i nije dopuštala da ju ravnodušnost nadvlada, nego se borila, koliko je mogla u svojim mogućnostima, protiv problema koji su je okruživali. Kasnije to isto je nastavila činiti i kao utemeljiteljica svoje družbe.

Zatim smo se nakratko odmaknuli od Marije Krucifikse i više se posvetili pregledu povijesnih, društvenih, socijalnih i političkih stvarnosti njenog vremena, što nam je samo pomoglo još bolje shvatiti njenu situaciju i sve što je ona zapravo učinila. Na završetku samog skupa zaokružili smo cijelu priču i vratili se samoj Mariji Kozulić, njenoj duhovnosti, što je ona stvorila i tko su joj bili suradnici na tome putu?! Bitno je napomenuti da je jedan od predavača bio i naš fra Danijel Patafta, koji je iz njenog života istaknuo karakteristike njezine franjevačke karizme.

Kroz simpoziji sam shvatio zašto su je Riječani toliko voljeli i nazvali „Riječka majka“. Ona nije bila tu samo za katolike, već se brinula za svu siromašnu djecu bez obzira na vjeru i naciju. Od nje možemo puno toga naučiti i trebamo. Vjerujem da sada posebno zagovara nas, mlade novake, koji se nalazimo u svetištu Majke Božje Trsatske koje je i sama posebno voljela. Nama ne preostaje ništa drugo nego ju upoznavati i dalje, te se moliti da što prije bude uzdignuta na čast oltara.

fra Ivan Fićković