Svetkovina Duhova donosi nam ulomak iz Ivanova evanđelja u kojem stoji da se Isus obraća svojim učenicima. Često se znamo zavarati i pomisliti da se Isus obraća samo onim učenicima koji su s njim živjeli i pratili ga kroz ovozemaljski život. Zaboravljamo da se Isus jednako obraća i nama danas, jer smo jednako Njegovi učenici kao i oni koji su s njim po prašnjavim ulicama Galileje hodali. Riječ „učenici“ odnosi se na sve ljude koji su željni njegove riječi, i koji sve više žele upoznati svojega Spasitelja.

Kao što učitelj u školi uči svoje učenike nekim osnovnim svjetskim načelima i zakonima, tako i nama Isus donosi svoje, božanske zakone i zapovijedi. Te zapovijedi nisu lagane, često su nam nerazumljive i kose se s našom ljudskom logikom razmišljanja. Nekada se i naljutimo, jer su nam zapovijedi preteške i ne sviđaju nam se. Kad bismo imali moć, odmah bismo ih promijenili. Često svojim grijehom  prekršimo njegove zapovijedi, te se još opravdavamo kako je visoko postavio ljestvicu i kako je nama ljudima to nemoguće živjeti. I donekle ćemo imati pravo, jer je uistinu nama ljudima samima najčešće nemoguće živjeti po tim načelima. nemoguće se ljudskim snagama oduprijeti sotoni i grijehu, i Krist to dobro zna. Zato nam i šalje Branitelja da se nastani u nama, štiti nas, brani, te bdije nad nama kako bi živjeli što svetije. Isus u evanđelju izgovara rečenicu: “Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.“ Ne možemo reći da ljubimo Krista ako živimo razvratno i neuredno, ako se svaka naša odluka i postupak protivi njegovom zakonu. On ne kaže da će nam biti lako živjeti po Njegovim zapovijedima, ali samo mu tako uzvraćamo i pokazujemo ljubav. Uzvraćamo mu onu ljubav koju je On nama pokazao prije dvije tisuće godina, kada je bio raspet i umro za nas na križu. On je pokazao svoju ljubav žrtvom na križu, a od nas traži svakodnevnu žrtvu u malim stvarima i postupcima, kako bi naša ljubav prema njemu sve više rasla i jačala.

Primjer neizmjerne ljubavi prema Bogu vidimo u liku Blažene Djevice Marije. Ona je cijeli svoj život posvetila brinući se za njegovog sina. Kada razmišljamo o ljubavi često nam pred oči dođe slika naše majke, jer znamo da bi ona u svako doba dala svoj život za nas. Ona nas neizmjerno voli i ljubi kao što je i Marija ljubila Isusa. Ljubila ga je i onda kada su ga bičevali, i pljuvali, i izrugivali mu se, a najviše ga je ljubila onda kada je umirao na križu. Neizmjerno ga je tada ljubila, jer je znala da to čini da bi otkupio svijet i spasio svakog čovjeka na njemu. Zato je Ona i naša majka i majka cijeloga svijeta, jer nas toliko ljubi da nam je dala svoga sina.

Nadalje, Isus govori kako onaj čovjek koji ga ljubi, čuva njegovu riječ. Taj čovjek je spoznao i prihvatio Isusove riječi, i urezale su mu se duboko u srce i po njima živi i djeluje. On je pravi Isusov učenik. On živi po Božjim zakonima i zapovijedima jer se, kako kaže evanđelje, sam Trojedini Bog nastanio u njegovo srce. Upravo u takvo srce se Bog i može nastaniti, srce koje je čisto i ponizno. Upravo takvo srce i takva duša mogu zaslužiti kraljevstvo nebesko, jer je s Bogom i uz Boga sve lakše.

Molimo Gospodina da i mi budemo njegovi pravi učenici. Da živimo po njegovim zapovijedima i zakonima, da čuvamo i prihvatimo njegovu riječ kako bi se mogao nastaniti u nama. To ćemo moći samo uz njegovu pomoć i uz zagovor Blažene Djevice Marije, nebeske majke svih nas.

fra Luka Bešlić, novicijat Humac