Pobožnost koja potječe od novaka
Početak franjevačke krunice povezan je uz franjevačke novake. Prema zapisu franjevačkog povjesničara Luke Waddinga (1588. - 1657.), krunicu sedam Marijinih radosti naučila je sama Blažena Djevica Marija pobožnog franjevačkog novaka fra Jakova. Jakov je kao dijete imao običaj svakodnevno majci Mariji donijeti krunu napravljenu od ruža. Kada je ušao u Red manje braće, shvatio je da to više neće moći činiti te je postao uznemiren. Blažena Djevica Marija mu se ukazala kako bi mu pružila utjehu i pokazala mu način na koji bi joj svakodnevno mogao plesti krunu od ruža. Tražila je od njega da moli svaki dan sedam desetica Zdravomarija, razmišljajući između svake desetice o jednoj od sedam radosti koje je doživjela u svom životu. Prije svakoga desetka moli se: „Budi blagoslovljeno sveto i bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije, Majke Božje“. Na kraju krunice dodaju se još dvije Zdravomarije u čast sedamdeset dvije godine života Blažene Djevice Marije. Budući da se radi o franjevačkom novaku i franjevcima koji su ovu krunicu počeli moliti, ova je krunica dobila naziv franjevačka krunica.
Sveti Franjo je posvetio sebe i svoj Red Blaženoj Djevici Mariji. Zato je za nas franjevce Marija najljepši put do Isusa, a najljepši put do Marije je krunica. Krunica je ta koja nas franjevačke novake drži zajedno i stavlja nas u otajstvo Božje prisutnosti, koje je iznad svih drugih otajstava.
Marija je obećala: „Ono što preko krunice tražite, dobit ćete. Svima koji budu odano molili krunicu, obećavam svoju posebnu zaštitu i obilje milosti“.
Novački projekti
Novaci na Humcu zajedno sa svojim meštrom fra Stankom svake godine isplaniraju i u djelo pretvore jedan projekt koji je usko povezan s franjevačkom duhovnošću. Koliko je god važna kreativnost i talent pojedinog novaka u ostvarivanju projekta, još je važniji osjećaj zajedništva i bratstva koji se razvija i teše uz ovaj projekt. Svaki novak u projekt ugradi dio sebe. Ne samo u izvanjskom i vidljivom obliku, nego još više u nutarnjoj dinamici bratstva u kojem živi. Po primjeru bivših generacija i njihovih projekata (Pjesma stvorova, Marijin zdenac, Križni put sa sv. Franjom, Procijunkulski oprost, Tau)...
i naša je generacija dobila na raspolaganje slobodu izabrati projekt, osmisliti ga, isplanirati i provesti u djelo. Uz detaljna promišljanja i zajedničke sastanke, odlučili smo se za Sedam stupova franjevačke krunice...
Kako je tekla njihova gradnja?
Početkom srpnja počeli smo s konkretnim planiranjem. Prvo smo izradili makete od stiropora. Pomno smo ih prilagođavali po veličini i obliku, kako ne bismo narušili sklad sakralnog prostora novicijatskog okoliša. Postaje smo zamislili u obliku sedam kamenih blokova (50 x 40 cm) na kojima je ispisan tekst pojedine postaje krunice i ikona koja oslikava događaj opisan u tekstu. Kada smo završili s planiranjem i sve detaljno osmislili, počeli smo s izvedbom. Iskopali smo sedam temelja za sedam kamenih postaja te naručili kamene blokove iz domaćeg kamenoloma. Uredili smo okoliš, nasuli zemlju, posijali travu...
i na kraju postavili postaje...
a provincijal fra Miljenko Šteko ih je blagoslovio 27. ožujka 2022.
Za nas je ovo bilo jedno posebno i vrijedno iskustvo, u kojemu smo svi mnogo naučili, počevši od fizičkog rada i planiranja do duhovnog promišljanja i molitve. Fizički rad je ojačao naše tijelo a duhovni rad, na sebi i bratstvu, ukazao na jedan novi pojam zajedništva. Uvidjeli smo koliko kvalitete i posebnih vrijednosti u zajednicu unosi svaki pojedinac. Svatko je od nas dodavao svoj vrijedni kamenčić da bi na kraju ispao jedan lijep i nama tako drag „mozaik“. Duhovna korist ovog projekta je najveći dobitak našeg bratstva a i budućih generacija.
Budući da novaci svaki dan, i tako već desetljećima, mole Gospinu krunicu hodajući po uhodanim stazama humačkog vrta, dobili smo nadahnuće osmisliti i dovršiti projekt „Sedam stupova franjevačke krunice“. Stupovi vode do Lurdske špilje, koja je u središtu vrta, a krunica do Marije. Kroz molitvu krunice i fizički rad na ovim postajama, nadamo se da smo barem sedam koraka bliže Mariji. Ove postaje ostat će u nama kao znak i poticaj da se ne umorimo koracati uz Mariju do Isusa.
Po primjeru mladog brata Jakova, učimo se i mi Majci „plesti krunu od ruža svaki dan“. Molitva krunice je veliki izvor milosti, disanje duše i zbližavanje s Bogom. Završio bih s izrekom pape Leona XIII.: „Nitko ne može konstantno živjeti u grijehu a istodobno moliti krunicu, ili će odustati od grijeha ili će odustati od krunice.“ A upravo je grijeh ono što ruši naše obitelji, zajednice, međuljudske odnose i odnos s Bogom. Zato nam valja svagda moliti i ne klonuti jer obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno. A mi smo upravo jedna franjevačka obitelj.
Tekst: fra Ante Dodig, novicijat Humac
Fotografije: fra Franjo Markić i fra Danijel Milićević
