Otočić Košljun bio je nastanjen još u antičko doba kada je na njemu izgrađen utvrđeni ljetnikovac. Od toga dobiva i ime: castellum – Košljun. Površina otočića iznosi 68 500 kvadratnih metara. Na njemu se nalazi oko 400 biljnih vrsta. Od 9. stoljeća je glagoljaška benediktinska opatija sv. Marije s trobrodnom romaničkom crkvom čiji su temelji pronađeni ispod današnje samostanske crkve. Na molbu vlasnika otoka, krčkih knezova Martina i Ivana Frankopana, 1447. godine papa Nikola V. dopušta da u samostan, koji je nakon smrti zadnjeg benediktinskog opata Dominika bio napušten, dođu franjevci opservanti iz Krka. Donacijom Ivana Frankopana i kćeri mu Marije Katarine benediktinska crkva je povećana i obnovljena. Posvećena je Navještenju Marijinu. Samostanska je knjižnica najstarija i najveća na otoku Krku s fondom od oko 30 000 bibliotetskih jedinica, od kojih do 100 inkunabula. Košljunski je samostan kroz svoju prošlost imao razne namjene. Od starine do danas je kuća novicijata. Od 1894. do 1927. u njemu je kolegij s nižom gimnazijom. To je bila prva gimnazija s hrvatskim nastavnim jezikom u Istri i Kvarneru.

Nas tridesettrojica franjevačkih novaka, u pratnji odgojitelja, iz provincija u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, od 15. do 18. rujna 2015. boravili smo na otočiću Košljunu na svom tradicionalnom godišnjem susretu kojem je ove godine domaćin bila Hrvatska franjevačka provincija sv. Jeronima, sa sjedištem u Zadru. S ciljem međusobnog upoznavanja i učvršćivanja redovničkog poziva u okviru novicijatske godine, najvažnijeg razdoblja naše početne formacije u Redu manje braće, mi novaci iz hrvatskih franjevačkih provincija sv. Ćirila i Metoda i sv. Jeronima, zatim Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM te Franjevačke provincije Bosne Srebrene, proveli smo ugodno vrijeme u svakodnevnom slavljenju svete mise, molitvi, sportskim aktivnostima te upoznavanju kulturne i sakralne baštine Košljuna, ali i cijelog otoka Krka. Naravno, nije izostalo ni posljednje ovogodišnje kupanje u čistom moru otočića Košljuna te vožnja brodom duž cijelog akvatorija otoka Krka. To je sve bila i prigoda da se bolje međusobno upoznamo, ne samo kao pojedinci koji će, ako Bog da, uskoro surađivati kao redovnici i svećenici u našim provincijama, nego i kao novicijatske zajednice, kako bi već sada upoznali specifičnosti i način odgoja koja svaka od tih zajednica od sebe daje.

Da bi nam ovi dani bili prvenstveno na duhovnu korist, pobrinuli su se košljunski franjevci, na čelu s odgojiteljem novaka fra Diegom Deklićem koji je osmislio i animirao susret te domaćinom, gvardijanom fra Klementom Sršenom. Nakon što smo posjetili crkvu sv. Franje i krčku katedralu sv. Kvirina, u čijoj se neposrednoj blizini nalazi i najuža ulica na svijetu, kroz koju neki nisu mogli proći zbog svoje ugodne tjelesne popunjenosti, pohodili smo crkvicu sv. Lucije u Jurandvoru, gdje smo čuli nešto više o otkriću i značaju Bašćanske ploče, zatim Vrbnik te na kraju košljunske muzeje, koji svakom dobronamjerniku zorno prikazuju bogatstvo sakralne i kulturne baštine ove prirodne i duhovne oaze.

Kao nikad brojnija franjevačka skupina na najvećem hrvatskom otoku, bili smo atrakcija za mnogobrojne turiste, ali i stanovništvo. Sve to nas je dodatno osvijestilo da budemo zahvalniji Bogu na prekrasnoj zemlji koju nam je darovao, kao i svim njezinim blagodatima. Susret je zaključen svečanim misnim slavljem u samostanskoj crkvi koje je predvodio krčki biskup Ivica Petanjak. Kao kapucin, biskup Petanjak podijelio je bratsku radost s najmlađim pripadnicima velike franjevačke obitelji, čestitavši nam na odgovoru na Božji poziv te nas ohrabrivši da ustrajemo u međusobnom zajedništvu.