Spuštajući se u ramsku kotlinu sa sjevera obroncima planine Raduše ili sa zapada obroncima Ljubuše i Vrana imat ćemo prekrasan pogled na Ramsko jezero „zakrpano“ nekolicinom otočića i poluotočića. Malo bi tko mogao ravnodušno proći, da se ne zadivi nad Božjom prirodom, osobito oni koji prvi put prolaze tim putem. Kako je lijep ugođaj gledajući Ramu iz daljine, još je ljepši, u srcu ramskog jezera, ako se tako može reći, sa Šćita. Tu se nalaze crkva, samostan i muzej koji uz kuću mira čine skladnu cjelinu s prirodom.

Stari samostan, kojeg su Ramljaci nazivali „stara kapela“, izgrađen je 1857. godine pod vodstvom fra Pavla Vujičića. Tridesetih godina prošlog stoljeća izgrađen je novi samostan koji je danas preinačen u Kuću mira. Nudi smještaj za 40 osoba. Tu se nalaze dvorana za sastanke, meditaciju i molitvu, restoran kapaciteta do 100 mjesta, velika dvorana s pozornicom, suvenirnica, čitaonica, Internet klub i caffe bar. Kuća mira je pravi prostor za: duhovne vježbe, seminare, simpozije, konferencije, pastoralne projekte, međureligijske susrete itd. Pored ovoga nudi i druge sadržaje kao što su: jezerski turizam, sportske aktivnosti na vodi, ribolov, trim sate, seoski turizam i planinarenje.

Crkva uz samostan imala je tešku povijest. Prvotna crkva dovršena je 1903. godine, a iste godine, na svetkovinu Velike Gospe, ju je posvetio nadbiskup Stadler i stavio pod zaštitu Blažene Djevice Marije. U vrijeme Drugog svjetskog rata, kad su 13. srpnja 1942. godine partizani napali Prozor i Šćit, zapalili su i crkvu, uz koju su izgorjele sakristija i knjižnica. Dvije godine poslije fratri su odlučili graditi crkvu i napravili su drvenu baraku koju su prozvali bazilikom. Srušena je tek 1956. godine kad su počeli radovi na obnovi izgorjele crkve koji su trajali tri godine. Budući da su neki poslovi bili nekvalitetno urađeni, 1965. pristupilo se uklanjanu nedostataka. Povišena je srednja lađa, izmijenjen je krov, sanirani su temelji, izgrađen je novi kor i popravljen toranj. Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća crkva je obogaćena vrijednim umjetničkim djelima, od kojih je najvažnija Marija zaštitnica ramskog puka, srednja slika u apsidi crkve, djelo akademskog slikara Josipa Biffela. Ovom slikom Biffel je dokumentirano i nadahnuto prikazao ramski puk koji se utječe Gospi. Osim vrijednih freski ovdje se nalaze i djela Josipa Poljana.

U proširenom i preuređenom samostanskom dvorištu postavljeno je nekoliko umjetničkih ostvarenja: Ramski križ – spomenik svim žrtvama Drugog svjetskog rata, Posljednja večera, Ramska majka – voditeljica u život i vjeru, i Diva Grabovčeva – djevojka koja je za vjeru dala svoj život. Možda najzanimljivije djelo jest Posljednja večera, rad kipara Kuzme Kovačića. Izrađen je 2000., jubilarne godine kršćanstva pod jedinstvenim motom: Jedno mjesto s Isusom za stolom. Naime, uz učenike za stolom ostavljeno je jedno prazno mjesto u koje se može svatko zavući i gledati Isusa pravo u lice. Također, Isusov pogled je usmjeren na to prazno mjesto i čeka na onoga tko dolazi, na onoga tko će postati trinaesti učenik.

Muzej Franjevačkog samostana Rama-Šćit otvoren je u obnovljenoj samostanskoj zgradi 2007. godine. Tu se nalazi stalni etnografski postav koji predstavlja život i kulturu Hrvata-katolika u Rami. Zatim u muzeju su izloženi: predmeti korišteni u privredi, zanatstvu i stočarstvu, prometna sredstva – kojim su se nekada koristili, ramska kuća i pokućstvo te muška i ženska narodna nošnja tog kraja. Na trećem katu muzeja postavljena je divljač koja je obitavala ili još uvijek obitava na ovom području.

Budući da je ovaj ambijent vrlo pogodan za razne susrete i događanja, ovogodišnji Međuprovincijski susret franjevačkih novaka, koji je organizirao Novicijat Franjevačke provincije Bosne Srebrene, održan je upravo u Rami. Susret je trajao od 30. rujna do 3. listopada 2010. godine, a sudjelovali su Novicijat Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM (Humac), Novicijat Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda (Trsat), Novicijat Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja (Visovac), Novicijat franjevačke provincije sv. Križa /Frančiškanski novicijat Frančiškanske province sv. Križa/ (Sveta Gora) i domaćin Novicijat Franjevačke provincije Bosne Srebrene (Livno- Gorica).

Prvog dana susreta, 30. rujna 2010. godine, u poslijepodnevnim satima novaci svih Novicijata stigli su u Ramu. Poslije raspremanja i međusobnog upoznavanja posjetili su samostanski muzej. Na spavanje se išlo ranije jer je slijedeći dan planiran posjet samostanima provincije Bosne Srebrene, Kreševu i Fojnici, zatim odgojno-obrazovnim ustanovama, Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji i Konviktu u Visokom, Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, te Studentskom domu, pučkoj kuhinji i redakciji „Svjetla riječi“ na Kovačićima, također u Sarajevu.

Drugog dana susreta, krenuvši autobusom iz Rame u ranim jutarnjim satima za tri sata stigli smo u samostan Kreševo. Tu su nas dočekali i pozdravili samostanski vikar fra Ivo Bošnjak i fra Franjo Čalaga. Fra Franjo nam je ukratko predstavio povijest kreševskog samostana i proveo nas kroz samostanski muzej, gdje su izloženi kolekcija upaljača, narodna nošnja, kovački predmeti, kamenje i kristali toga kraja. U jednoj sobici muzeja uređena je i spomen-soba fra Grge Martića, plodnog bosansko-hercegovačkog pisca i fratra.

Iz Kreševa smo se uputili u fojnički samostan gdje nam je dobrodošlicu izrekao gvardijan  fra Nikica Vujica. Najprije nas je upoznao s poviješću samostana i kraja te nam predstavio najvažnije osobe vezane uz samostan, prije svega biskupe, jer je Fojnica bila biskupsko sjedište. Zatim smo posjetili knjižnicu i muzej u kojem su izloženi: biskupska odjeća, fojnički grbovnik i ahdnama, povelja za slobodu kršćana za vrijeme osmanske vladavine u BiH. Iz posjeta ovim samostanima mogli smo si predstaviti sliku povijesti katoličanstva i franjevačkog reda u BiH, njihove uspone i padove, te kakve su posljedice ostavile pojedine vladavine na ovim područjima.

Slijedeće odredište bio je samostan sv. Bonaventure u Visokom, tj. njegove institucije: Franjevačka klasična gimnazija, Sjemenište i Konvikt. Kao i u prva dva samostana i ovdje smo lijepo primljeni. Povijest samostana, Gimnazije i Sjemeništa približio nam je fra Josip Ikić, gvardijan i profesor engleskog jezika. S njim smo pogledali samostansku  crkvu, lapidarij i knjižnicu. Ukratko smo navratili i do Konvikta u kojem su smješteni vanjski đaci. O njemu nam je govorila sestra Celina Vidak, odgojiteljica u Konviktu.

Iz Visokog smo krenuli put Sarajeva, glavnog grada BiH. Posjet franjevačkoj Humanitarno-karitativnoj organizaciji «Kruh sv. Ante» na Kovačićima uistinu nas je oduševio. Osobito dva provincijska humanitarna projekta: studentski dom koji broji preko stotinu korisnika i pučka kuhinja koja svakodnevno prehranjuje nekoliko stotina siromaha u Sarajevu i ostalim gradovima BiH. Ovdje su još smješteni redakcija „Svjetla riječi“, revija franjevaca Bosne Srebrene koja broji više tisuća čitatelja i prostorije provincijske uprave. Kroz ove prostorije nas je proveo i upoznao Boris Divković, jedan od djelatnika „Svjetla riječi“, nakon čega smo krenuli na Nedžariće, gdje je smještena franjevačka Teologija. Tu su nas dočekali prvi i drugi meštar bogoslova, fra Marinko Pejić i fra Danimir Pezer. Povijest i sadašnje stanje teologije predstavio nam je fra Marinko.

Kako i doliči franjevcima naš obilazak završili smo slavljenjem sv. mise u samostanskoj kapeli koju je predvodio otac provincijal fra Lovro Gavran. Poslije sv. mise, nakon kraće pauze, sudjelovali smo zajedno s bogoslovima na molitvi sv. krunice, te na Večernjoj i Službi čitanja. A posljednja točka druženja s bogoslovima i ocem Provincijalom bila je zajednička večera.

Treći dan Međuprovincijskog susreta bio je podijeljen u dva dijela. Prijepodne novaci su prezentacijama, pjesmom i usmeno predstavili povijest i kulturno blago svojih provincija i novicijata. Podnevnu sv. misu predvodio je fra Eduard Sokol, domeštar novaka s Visovca. Nakon sv. mise gvardijan fra Tomislav Brković nam je ukratko ispričao povijest ramskog kraja i samostana. Popodnevno vrijeme bilo je rezervirano za odmor i rekreaciju meštara i novaka. Svatko je to iskoristio na svoj način. Neki su zbog umora od obilaska prethodnog dana odmarali se, drugi su šetali u prekrasnoj ramskoj prirodi, a bilo je raspoloženih i za nogomet.

Zadnjeg dana susreta, u nedjelju, 3. listopada 2010. godine, krenuli smo u Livno na Goricu. Ovdje smo naše četverodnevno druženje završili slavljem svečanog euharistijskog slavlja koje je predvodio novoizabrani banjolučki biskup mons. dr. Marko Semren. Do izbora za biskupa mons. Marko je bio gvardijan goričkog samostana, a tako i kuće novicijata. Poslije sv. mise fra Marko Ešegović, meštar novaka franjevačke provincije Bosne Srebrene, najprije je zahvalio biskupu Marku što je pristao predsjedati ovom misnom slavlju, zatim rekao nešto o zajedničkim projektima Novicijata Južnoslavenske konferencije. Zahvalio je i upravi Provincije koja je omogućila ovo četverodnevno druženje, te samostanskoj zajednici na Gorici, na čelu sa gvardijanom fra Anđelkom, koja je zadnji dan ugostila novake.

Na ručku u samostanskoj blagovaonici gvardijan fra Anđelko uručio je darove svakom Novicijatu i rekao da je sretan što je naša provincija domaćin ovogodišnjeg susreta. Nakon njega, uime prisutnih novicijata riječ zahvale samostanskoj zajednici i franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj uputio je Fra Slavko Soldo, meštar hercegovačkih novaka.

U ranim popodnevnim satima novaci su se sa svojim meštrima uputili svojim kućama – novicijatima.