Budući da tijekom novicijatske godine intenzivnije upoznajemo život svetoga Franje čitajući različite spise i životopise, svake se godine pri kraju novicijata organizira hodočašće „Stopama svetoga Franje Asiškog” na izvore franjevaštva, kako bi novaci vidjeli ona važnija mjesta u kojima je boravio sveti Franjo i nadopunili svoje znanje o svetom Franji i o samom nastanku Reda o kojem su puno toga čuli na predavanjima i pročitali u knjigama. U knjizi Vječni zaljubljenik autor navodi kako je „Franjo nezamisliv bez Asiza, a Asiz jedva da postoji bez Franje”. Vjerujem da bi i naše znanje o svetom Franji bilo uvelike drukčije da nismo i mi osjetili duh grada kojim je upravo on koračao. Tako su i ove godine novaci Južnoslavenske konferencije provincijalnih ministara (JKPM-a) pohodili Asiz i okolicu, najvažnija mjesta za sve koji su odlučili živjeti po primjeru svetoga Franje Asiškog. Budući da u svijetu već dvije godine vlada pandemija koronavirusa, prošle dvije generacije novaka nisu mogle hodočastiti na ova nama franjevcima sveta mjesta. Ova godina je, također, bila upitna i puna strepnje hoće li Italija dopustiti ulazak u svoju zemlju. Optimistično smo promatrali što će se na kraju odviti. Italija je ublažila mjere i radosno smo krenuli na hodočašće stopama našega Serafskog Oca. Ovogodišnji organizator hodočašća bio je fra Marko Ešegović, meštar novaka Bosne Srebrene. Hodočašće po Italiji trajalo je od 16. do 22. svibnja 2022. godine, a na hodočašću je sudjelovalo 17 novaka, dva bogoslova te pet meštara.

U ponedjeljak, 16. svibnja u prijepodnevnim satima novaci Bosne Srebrene i Hercegovačke franjevačke provincije posjetili su na otoku Visovcu novake Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja. Nakon kratkoga obilaska otočića i novicijata te zajedničkoga ručka, uputili smo se na Trsat, gdje je smješten novicijat Franjevačke provincije svetoga Ćirila i Metoda. Po dolasku je uslijedila večera te zajedničko druženje u klaustru samostana.

Sutradan, 17. svibnja, u ranim jutarnjim satima krenuli smo za Asiz. U ranim poslijepodnevnim satima stigli smo do smještaja kod sestara franjevki Marijinih misionarki koje se nalaze odmah iza bazilike Gospe od Anđela. Nakon što smo se smjestili, prvo nam je odredište bila crkva svetoga Damjana, mjesto gdje je sveti Franjo doživio svoj preokret u životu, mjesto njegova obraćenja. U ovoj crkvici je Gospodin progovorio s križa svetom Franji da popravi Crkvu koja se ruši. Od toga trenutka mnogi mladi se odlučuju po njegovu primjeru mijenjati svoj život i nadograđivati živu Crkvu Kristovu. U ovom su mjestu također živjele i sestre klarise zajedno sa svojom utemeljiteljicom svetom Klarom koja je ovdje i preminula. U ovom je svetištu svetu misu predslavio fra Marko Ešegović, a animirali su novaci iz Livna.

Nakon svete mise, večernju molitvu na talijanskom jeziku molili smo u Porcijunkuli. Tako smo činili svaku večer boravka u Asizu. Premda talijanski baš i nismo razumjeli, prožimali su nas posebni osjećaji.

Drugi dan našega boravka u Asizu, 18. svibnja, započeli smo jutarnjom molitvom i službom čitanja te smo se nakon doručka uputili ka Rietskoj dolini. Prvo odredište nam je bio Greccio gdje smo odmah pri dolasku slavili božićnu svetu misu koju je predslavio fra Ivan Miklenić, meštar novaka s Trsata, a animirali su njegovi novaci. Greccio je mjesto gdje je naš serafski otac sveti Franjo uprizorio prve žive jaslice. Tu smo također mogli vidjeti prostorije u kojima su braća obitavala, a u galeriji crkve i brojne jaslice iz različitih kultura. Iz Greccia smo se zaputili u Fonte Colombo u kojemu je Franjo po Božjem nadahnuću napisao Pravilo koje je papa Honorije III. potvrdio 1223. godine. Tu smo također mogli vidjeti „tau” za koji se smatra da ga je u zidu jedne kapelice nacrtao sveti Franjo. Nakon Fonte Colomba put nas je odveo do La Foreste u kojoj borave članovi zajednice „Mondo X” koji se liječe od raznih vrsta ovisnosti. Ovo je mjesto poznato po čudu s grožđem te po tome što je Franjo upravo tu napisao nekoliko kitica Pjesme brata Sunca. Posljednje odredište ovoga dana bio je Rivotorto, na samom ulazu u Asiz, koje se smatra prvim boravištem Franje i njegove braće. No, znamo da se tu nisu dugo zadržali jer ih je odatle istjerao čovjek s magaricom. Braća su to ponizno prihvatila i svoje novo obitavalište pronašla u Porcijunkuli.

S Porcijunkulom započinjemo novi dan, 19. svibnja. Sveti je Franjo posebno volio Porcijunkulu. Dok je Rivotorto Franjo s lakoćom napustio, braći je rekao ako ih iz Porcijunkule izbace na glavna vrata, neka se ponovno vrate na druga ili kroz prozor. U Porcijunkuli je svetu misu predslavio meštar s Humca, fra Stanko Mabić sa svojim novacima. Nakon svete mise porcijunkulska samostanska zajednica počastila nas je doručkom. Kroz samostan su nas proveli fra Antonio Gašić i fra Fabio Badrov, svećenici Bosne Srebrene koji tu borave na tečaju talijanskoga jezika.

Porcijunkula je postala poznata širom svijeta zbog poznatoga oprosta zvanoga Perdono d'Assisi koji papa Honorije III. odobrava 1216. godine. Ogromnu crkvu/baziliku Marije Anđeoske, u kojoj se nalazi Franjina Porcijunkula, krasi zlatni Gospin kip visok 7 metara. No, bez obzira na njezinu grandioznost i svu tu ljepotu, našu pažnju je privukla izvorna Porcijunkula koju je Franjo svojim rukama popravljao. Uz nju se nalazi kapela Transitus, mjesto gdje je Franjo preminuo. Posjetili smo i vrt ruža koje rastu bez trnja i Franjin kip koji nikada nije sam, uvijek se tu nađe bar jedan golub. Također smo posjetili muzej koji se nalazi u sklopu samostana.

Poslijepodne smo taksijem krenuli u samotište Carceri koje se nalazi u srcu padine Monte Subasia iznad Asiza. Samostan je djelomično izdubljen u stijeni, a u njemu se nalaze atrij, drevna kapelica, oratorij i Franjina kapela. Vrijedna je spomena svakako i podzemna šupljina u koju se Franjo sklanjao na molitvu, te Vražja rupa kroz koju je brat Rufin protjerao zlog duha koji ga je napastovao. Nakon razgledavanja samotišta i osobne molitve, pješice smo se spustili do asiškoga parkirališta Porta Nuova odakle smo se autobusom vratili u Porcijunkulu gdje smo sudjelovali na večernjoj molitvi i klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Sljedeći dan, 20. svibnja, bio je predviđen za sami grad Asiz. Nakon jutarnje molitve i doručka krenuli smo prema Sacro Conventu – Svetom samostanu pred kojim nas je dočekao fra Sandi Aščić, novak hrvatske Franjevačke provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Prvo smo slavili svetu misu na grobu svetoga Franje koju je predslavio meštar s Visovca fra Mijo Šabić, a animirali su njegovi novaci. Potom smo razgledali samostan te donju i gornju baziliku svetoga Franje. Kasnije smo u pratnji fra Antonija Gašića posjetili ostale znamenitosti kao što su bazilika svete Klare, crkva svetoga Rufina, Santa Maria Maggiore, Chiesa Nuova itd. Tko nije uspio sve pogledati prijepodne, mogao se poslijepodne vratiti ponovno u obilazak jer nam je upravo cijelo poslijepodne bilo ostavljeno za tu nakanu.

Gospodin ti dao svoj mir! Ovo su riječi kojima smo se oprostili od Asiza i došli na La Vernu. 21. svibnja u prijepodnevnim satima započeli smo novi dan našega hodočašća i obilazak La Verne. La Vernu je, kao prikladno brdo za molitvu, svetom Franji darovao bogati plemić iz Toskane Orlando de Chiusi iz Casentina. Na La Verni nas je dočekao jedan od novaka. Inače, ovdje je i kuća novicijata toskanske franjevačke provincije. Smjestili smo se u starom samostanu, među braćom koja ovdje borave. Zatim smo slavili svetu misu koju je predvodio trećoredac fra Josip Dolić, a animirali su novaci trećoreci s Krka. Sa samostanskom zajednicom smo zajedno ručali. Posebno je dojmljiva molitva Srednjega (devetog) časa kada se u 15 sati prvo izmoli molitvu Srednjega časa te u procesiji ide iz bazilike u kapelu Stigmata (Rana svetoga Franje). U 18:30 ponovno smo na molitvi s fratrima iz samostanske zajednice i hodočasnicima. Nakon izmoljene svete krunice molili smo i večernju molitvu časoslova. Večer smo završili zajedničkim druženjem u samostanu.

U nedjelju, 22. svibnja bio je posljednji dan našega hodočašća. Već u 7:30 slavili smo svetu misu u kapeli Stigmata koju je predvodio fra Fabio Badrov, a animirali su novaci trećoredci. Već u 9 sati krenuli smo prema Padovi u koju smo stigli u ranim poslijepodnevnim satima. Ispred same bazilike svetog Ante Padovanskog dočekao nas je fra Josip Ivanović koji nas je proveo kroz baziliku i samostan. Imali smo također priliku popeti se i na sami krov bazilike.

Poslije bazilike svetog Ante posjetili smo svetište svetoga Leopolda Bogdana Mandića, kratko se zadržali u molitvi i krenuli prema Trsatu. Na Trsatu smo prenoćili, a ujutro, nakon svete mise i doručka, pozdravili smo se s domaćinima i uputili prema svojim novicijatima.

I na kraju, ostaju nam samo lijepa sjećanja i uspomene na zajedništvo, molitvu, druženje, smijeh i na grad koji očarava ljepotom svojih crkava i trgova okruženih vitkim čempresima i maslinicima pod vedrim nebom koje ćemo još dugo vremena pamtiti.

 fra Danijel Milićević, novicijat Humac