I ove godine novicijatu Bosne Srebrene pripala je čast organizirati sedmodnevno tradicionalno hodočašće novaka Južnoslavenske konferencije franjevačkih provincija u Asiz. „Stopama svetog Franje Asiškog“ zaputili su se meštri, domeštri i novaci iz Livna, s Humca, s Visovca, s Trsata, sa Svete Gore i dva novaka trećoredca s meštrom s Krka. Sveukupno trideset i šest hodočasnika. Svakoga dana po jedan novicijat animirao je molitvene točke (sv. misa, krunica i časoslov).

Ponedjeljak, 9. travnja.

Najprije su se bosanski novaci s meštrima fra Markom Ešegovićem i fra Franjom Vrgočem i hercegovački novaci s meštrom fra Slavkom Soldom sastali na Visovcu s novacima splitske franjevačke provincije. Na otočiću ih je dočekao i dobrodošlicu im zaželio visovački meštar fra Jure Jurić-Šimunović sa svojim novacima. Zatim su zajedno posjetili crkvu, muzej i lapidarij, nakon čega su domaćini priredili obilan ručak. Poslije ručka sva tri novicijata zaputili su se u Rijeku na Trsat. Na Trsatu su im bili domaćini meštri fra Zoran Bibić i fra Kruno Kolarić sa svojim novacima zagrebačke franjevačke provincije koji su ih proveli kroz samostan i svetište Gospe Trsatske. Poslije večere meštri i novaci mogli su uživati u šetnji samostanskim dvorištem i svetištem nakon čega su pošli na počinak kako bi ujutro odmorni mogli nastaviti putovanje.

Utorak, 10. travnja.

Rano ujutro hodočašću su se pridružili trećoredci s meštrom fra Josom Živkovićem nakon čega su se svi zajedno ukrcali u autobus i krenuli prema Sloveniji. U putu, nedaleko od Trsta pridružili su im se Slovenci, domeštar fra Bogdan Knavs i novak sa Svete Gore. Neposredno prije Venecije odvojili su nešto vremena za doručak, a onda nastavili put od Padove preko Ferrare, Bologne, Firenze, Arezza i Perugie do Asiza. U Asizu su ih u svome samostanu koji se nalazi tik uz Porcijunkulu ugostile Suore Francescane Missionarie di Maria (Franjevke Marijine misionarke) čija je utemeljiteljica svetica Helene de Chappotin. Pošto su se smjestili u samostan i malo odmorili, krenuli su u razgledavanje svetišta sv. Damjana. Kod sv. Damjana su slavili svetu misu koju je predvodio fra Bogdan Knavs. Sveti Franjo je 1205. godine prvi put stupio u crkvu sv. Damjana gdje je u molitvenom zanosu s velikoga bizantskog križa čuo poziv Ne vidiš li, Franjo, da mi se ruši kuća? Zato pođi i popravi je! Na što je Franjo odgovorio Drage volje ću to učiniti, Gospodine! Franjo se početkom 1225. vratio u sv. Damjan, noseći na tijelu Isusove rane. U tom vremenu je napisao nekoliko kitica Pjesme stvorova ili Pjesme brata sunca i pjesmu utješnicu klarisama. Po povratku iz svetog Damjana, hodočasnici su prisustvovali večernjoj molitvi na talijanskome jeziku u Porcijunkuli. Potom su se vratili u kuću boravka gdje su nakon večere i povečerja odvojili nešto vremena za druženje i razgovor.

Srijeda, 11. travnja.

Nakon doručka, društvo se zaputilo u Reatinsku dolinu. Usput su svratili u Rivotorto,  mjesto u kojemu je bilo prvo boravište Franje i braće. Odatle su nastavili put u Greccio, mjesto u koje je Franjo prvi put stigao 1217. godine. U Grecciu je Franjo napravio prve jaslice na svijetu. U samostanu se nalazi spavaonica i crkvica sv. Bonaventure, na koju se nastavlja oratorij sv. Franje. Na terasi u blizini šume nalazi se špilja blaženoga Ivana iz Parme uz koju je i ćelija sv. Franje u kojoj je običavao moliti i razmatrati. Uz gradnju samostana u Grecciu je vezana legenda koja kaže da Franjo u početku nije prihvaćao gradnju samostana zbog troškova. Na kraju je ipak prihvatio, pod uvjetom da eremitorij bude udaljen od mjesta za razdaljinu koliko je kad se baci kamen. Legenda dalje kaže da su zamolili jedno dijete da baci kamen što dalje. Na iznenađenje svih kamen je odletio na stijenu koja je bila udaljena dva do tri kilometra. U Grecciu se danas nalazi i muzej jaslica iz cijeloga svijeta. Svetu je misu u ovom svetištu predslavio meštar iz fra Marko Ešegović, a propovijedao je meštar fra Joso Živković.

Iz Greccia, hodočasnici su se zaputili u Fonte Colombo u kojemu je Franjo po Božjem nadahnuću, nakon četrdeset dana posta i molitve napisao Pravilo. Pravilo je 1223. potvrdio papa Honorije III. i zbog toga se Fonte Colombo još naziva i „franjevački Sinaj“. Franjo je posljednji put u Fonte Colombo došao na nagovor kardinala Hugolina i brata Ilije kako bi operirao oči.

Prvo je poslijepodnevno odredište bila La Foresta u kojoj danas borave članovi zajednice „Mondo X“ koji se liječe od svih vrsta ovisnosti. Dvojica mladića posjetiteljima su posvjedočili o svome životu i radu u zajednici. Također su spomenuli da je Franjo u La Foresti napisao nekoliko kitica Pjesme brata sunca i izveo čudo s grožđem.

Iz La Foreste, ometani kišom, nastavili su put i stigli u, također kišoviti Poggio Bustone. U tome kraju Franjo i braća bili su dobro prihvaćeni pa nije teško razumjeti zašto je Franjo mještane pozdravljao sa Dobar dan, dobri ljudi! U međuvremenu, dok su obilazili svetište razgledajući gornji i donji eremitorij te špilju otkrivenja, vjetar je rastjerao oblake tako da se hodočasnicima pružio prekrasan pogled na suncem obasjanu Reatinsku dolinu.

Četvrtak, 12. travnja.

Nakon jutarnje molitve i doručka, braća su se zaputila na svetu misu u Porcijunkulu. Svetu misu predslavio je fra Franjo Vrgoč, a novaci Bosne Srebrene predvodili su pjevanje na latinskome jeziku. Vrijeme iza mise su iskoristili za osobnu molitvu, razgledavanje svetišta i posjet muzeju i suvenirnici. Porcijunkula je u Franjino vrijeme bila trošna crkvica posvećena Djevici Mariji Majci Božjoj. Tu crkvicu je Franjo obnovio i toliko zavolio da je zamolio papu za privilegij oprosta, tzv. porcijunkulski oprost, što je papa odobrio 1216. godine. Danas tu crkvicu okružuje bazilika koja je više puta stradala u potresu. Porcijunkula je također prvo prebivalište braće i mjesto na kojemu se održavao kapitul na rogožinama, a uz nju je i kapela transitusa, mjesto gdje je Franjo završio svoj zemaljski život.

Poslije ručka organiziran je posjet samotištu Carceri koje se nalazi na padinama gore Subasia iznad Asiza. Samostan je u XV. stoljeću preuredio Bernardin Sienski, a današnji oblik dobio je koncem XVI. i početkom XVII. stoljeća. Samostan je izdubljen u stijeni i svojom jednostavnošću govori mnogo o početnim franjevačkim idealima. Nakon razgledavanja ovog samotišta, hodočasnici su se pješice spustili do sv. Damjana na večernju molitvu koja vjerojatno nikoga nije ostavila ravnodušnim. Uz molitvu je bilo i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom praćeno meditativnom glazbom i pjesmom.

Petak, 13. travnja.

Nakon molitve i doručka, novaci i meštri pošli su u Sacro Convento, svetište sa dvije bazilike (jednom iznad druge) u kojemu se u kripti donje bazilike nalazi grob sv. Franje. Uokolo su grobovi prve braće Rufina, Anđela, Masea i Leona, a u blizini je i grob s posmrtnim ostacima blažene Jakobe de Settesolis.

U samostanu su najprije u Capella della Pace slavili svetu misu koju je predslavio fra Jure Šimunović. Vrijeme poslije svete mise, uz stručno vodstvo, proveli su u razgledavanju samostana i njegovih znamenitosti. Kasnije je svatko osobno mogao razgledati ostale asiške znamenitosti, kao što su: Chiesa Nuova (Franjina rodna kuća), bazilika sv. Klare, crkva sv. Rufina i Santa Maria Maggiore (prvo biskupsko sjedište).

Subota, 14. travnja.

Ujutro, pošto su se pozdravili sa sestrama kod kojih su boravili i zahvalili im na gostoprimstvu, hodočasnici su krenuli sjevernije, prema La Verni. La Vernu je, kao prikladnu goru za pobožnost,  svetom Franji poklonio bogati plemić iz Toscane, gospodin Orlando de Chiusi iz Casentina. Na La Vernu su stigli prije ručka tako da su imali dovoljno vremena za razgledavanje svetišta. Točno u 15 sati zajedno s domaćim fratrima i okupljenim vjernicima izmolili su molitvu srednjeg časa te iz bazilike u procesiji krenuli do kapele stigmata. Nakon ove pobožnosti u istoj su kapeli slavili svetu misu koju je predvodio fra Slavko Soldo. Poslije večere organizirano je zajedničko druženje s talijanskim novacima koji borave na La Verni.

Nedjelja, 15. travnja. 

Nakon doručka na La Verni, novaci i meštri krenuli su dalje na sjever, prema Padovi. U Padovi su razgledali baziliku sv. Ante i svetište sv. Leopolda Mandića u kojemu je svetu misu predslavio fra Zoran Bibić. Poslije svete mise napustili su kišovitu Padovu i krenuli prema Hrvatskoj, na Trsat. Tu su prenoćili, a ujutro, nakon jutarnje molitve, pozdravili su se i razišli.

To je ujedno bio kraj ovoga nezaboravnoga hodočašća. Premda su vremenske prilike bile nepredvidive, ipak nisu uspjele omesti mladenački duh mladih fratara koji su ovom prigodom izbliže upoznali život svoga utemeljitelja. Na ovom putovanju zahvalni su provincijalima Južnoslavenske konferencije provincijalnih ministara i svima koji su pridonijeli uspjehu njihovog hoda „Stopama svetoga Franje“!